Od Jalžabeta do podravske metropole treba jedan školski sat vožnje, no najprije smo stali u logoru Danici. Tužnu priču to mjesto ima, 1941.-42. tu je bio ustaški koncentracijski logor i s tog su mjesta brojni ljudi odvedeni u smrt. Došli smo na poziv prijatelja iz jedne koprivničke škole. Prisustvovali smo komemoraciji, a potom razgledali to strašno mjesto. Onda gas na bazene – nema ničeg boljeg nakon napornog tjedna od tople vode i pogleda na zimsko popodne iz bazena. Četiri sata nije nam bilo dovoljno jer smo već u zadnjim minutama stigli do stajališta odakle nas je autobus odvezao do sela Hlebine. U Galeriji naivne umjetnosti kraće smo se zadržali, pogledali smo sve one silne slike podravskih majstora naive. Hit večeri bile su zelene kiflice, od koprive. Onda povratak u Koprivnicu, u Muzej grada. Tema noći bio je sport, a Koprivnica stvarno živi sportski – nekoliko nogometnih klubova, zlatne rukometašice, biciklizam, odbojka, badminton – nema gdje se nisu proslavili. Sva sila pehara, medalja i priznanja zauzela je prizemlje muzeja, dok su na katu bile starine – namještaj, odjeća, slike, kipovi, stare knjige, fotografije. Za kraj smo posjetili i Galeriju na glavnom gradskom trgu i pogledali izložbu o svijetu neobičnih podravskih bića: pesoglavcu, coprnicama, divljim curama, zmajevima, Mraku i ostalim već zaboravljenim mitskim bićima. Ovo mi je bila druga Noć muzeja, ali mnogo bolja od prve jer smo se baš zabavili. Osim bazena, najviše mi se svidio Muzej grada koji je bio pun ljudi i svi su bili dobro raspoloženi. Mnoštvo pehara svjedoči o odličnim sportašima, muzej se baš pripremio za posjetitelje. Dugo ću pamtiti tu večer i preporučio bih svakome, rekao je Marko (8.b).