Tradicionalno, svake školske godine učenici osmih razreda sudjeluju na dvodnevnoj terenskoj nastavi u Gradu Heroju – Vukovaru. Prema rasporedu, dobili smo termin krajem veljače, 25. i 26. Polazak je bio ujutro, u 3.30 ispred naše škole, po prozivci razrednice Vesne Kušćer Čisar. Nakon što su se u autobus ukrcali učenici i učitelji iz Martijanca, nastavili smo Podravskom magistralom prema Slavoniji. U Vukovaru nas je dočekalo prohladno i sunčano jutro, a već smo oko 9.30 bili u Memorijalnom centru. Prvo smo kratko prošetali Centrom, upijali dojmove, promatrali učenike drugih škola. Potom je uslijedilo izlaganje na temu Domovinskog rata i Vukovarske bitke, a zatim i vođeni obilazak Memorijalnog centra. Nakon ručka smjestili smo se u sobe, a potom nas je čekao kulturni dio dana: posjet Gradskom muzeju Vukovar u znamenitom dvorcu Eltz i arheološkom Muzeju vučedolske kulture. Na povratku Vodotoranj – bez toga ne ide. Savladali smo svih 198 stepenica u usponu, pogledali tematsku izložbu na vrhu, pofotkali se na panoramskoj terasi, a zatim se zagledali prema ušću Vuke, Vukovarskoj adi, Dudiku. Istim putem spustili smo se u podnožje. Vodotoranj je ipak nešto posebno – sa svim onim šrapnelima i krhotinama djeluje slabo i nezaštićeno, no ipak je ostao čvrsto na ponos svih Vukovaraca. Bilo je nešto vremena za šetnju gradskim središtem, učitelji na zasluženu kavu, a učenici po suvenire. David i Marko čak uspjeli malo riboloviti, upecali su jednu ribu u Vuki, ali na nagovor učitelja pustili je natrag. Poslije disco-večera na popularnom brodu – ali umor je već odradio svoje, nakon sat vremena s domaćim hitovima, ni Grše, Rozga, Severina, E.T. nisu nas zadržali tamo. Povratak u hostel i spavanac.

Drugog dana buđenje, higijena i doručak – a onda prava terenska. Počeli smo obilaskom Kukuruznog puta, pogledali Velepromet, pričuvnu bolnicu Komerc, Lužac, srušeni Željeznički kolodvor. Najviše smo se zadržali na Trpinjskoj cesti – „Groblju tenkova“ gdje je i spomen ploča varaždinskim policajcima. Nakon nezaobilaznog poziranja na tenku, produžili smo do Bolnice „Dr. Juraj Njavro“, potom do Memorijalnog groblja i Ovčare. Pronašli smo i posljednje počivalište Blage Zadre i Jean-Michel Nicoliera te im odali počast minutom šutnje. Nakon ručka, svih šest škola okupilo se u Ružičkinoj kući na Školi mira kojom završava terenska nastava. Zadnji čin – kviz, svaku školu predstavlja po dvoje učenika. Naši aduti bili su Florijan i David koji su vodili većim dijelom kviza, a na kraju i odnijeli pobjedu sa 100%tnim rezultatom. Pripremao ih je učitelj povijesti Milivoj Dretar. Povratak kućama je protekao u mirnom tonu, uz razgovor od proživljenom, dojmovima i uspjehu na kvizu. Hvala našim prijateljima iz Martijanca na društvu, hvala vozaču g. Oliveru i domaćinima u Vukovaru.

M. Dretar