preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Petar Zrinski" Jalžabet

Login
Kalendar
« Siječanj 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

 

Oglasna ploča
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: nema podataka
Anketa
Voliš li boraviti u školi?




Pitanja i odgovori
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja
Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: nema podataka
 

Nakon obilaska Zavičajnog muzeja u Varaždinskim Toplicama ravnateljica Spomenka Vlahović odgovorila nam je na nekoliko pitanja:

 

  1. Kada je bilo posljednje arheološko istraživanje na području Varaždinskih Toplica i koliko je trajalo?

Posljednje istraživanje bilo je provedeno 2011. godine i trajalo je tri mjeseca.

 

  1. Koliko financijski stoji jednogodišnje istraživanje?

Za jednogodišnje istraživanje potrebno je izdvojiti otprilike pola milijuna kuna.

 

  1. Koliko je nalaza pronađeno na ovom području?

Dosad je pronađeno više od 400 nalaza. Najvrednijim se smatra božica Minerva koja je ujedno i poznata velikoj većini ljudi.

 

  1. Koliko je ovo nalazište poznato u Europi?

U Engleskoj postoji slično nalazište koje je u svijetu jako poznato. Nažalost, Aqua Iasse nisu toliko poznate ni našim susjednim ni daljim zemljama.

 

  1. Kakvi su planovi muzeja?

Planovi i želje su nam još više istražiti lokalitet te uz postojeće otvoriti i povijesni postav.

 

Marin Sirovec

Matija Kovačić

 

 

 

Razgovor s monsinjorom Vjekoslavom Huzjakom o njegovom životnom putu:

                          Moj životni put - „Ljubiti Boga i bližnjega“

Monsinjor Vjekoslav Huzjak rođen je 25. veljače 1960. godine u Jalžabetu. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 5. prosinca 2009. prvim biskupom Bjelovarsko-križevačke biskupije. Vrlo sam ponosna što jedan od hrvatskih biskupa dolazi upravo iz mojega kraja, stoga sam ga zamolila da mi odgovori na pitanja vezana uz njegov život i rad. Dočekao me jednostavan čovjek koji voli šale i uvijek je nasmijan.

Koji predmet Vam je bio najdraži u osnovnoj školi?
Teško je reći koji mi je predmet bio najdraži jer sam volio školu. Iz svih sam predmeta bio dobar i nikad nisam imao četiri, uvijek sam imao čistu peticu. Matematika mi je bila posebno draga i izazovna, a iz hrvatskog mi je bilo zanimljivo pisati sastavke.

Jeste li kao dječak znali što želite biti kad odrastete?
Kao klinac sam maštao o svemu, ali nikad si nisam točno odredio što želim biti.

Sjećate li se trenutka kada ste prvi put osjetili Božji poziv?
Naravno da se sjećam tog trenutka. U sedmom razredu je u meni sazrela misao: "Bit ću svećenik, krenut ću tim putem." O tome nisam nikome pričao. Tek u osmom razredu moja mama nešto je primijetila, pa je pitala želim li možda u sjemenište, a ja sam rekao da želim. Priopćio sam to svećeniku, ali nisam bio glavni kandidat jer ih je bilo više koji su željeli postati svećenici.

Koje ste godine zaređeni za svećenika?

Za svećenika sam zaređen 1986. godine.

Kako se zvala Vaša prva župa u kojoj ste djelovali kao svećenik?
Prvo sam bio kapelan u Mariji Bistrici pet godina. Poslije sam bio župnik u Zagrebu, u župi Savica-Šanci.

Kako Vas je put odveo u Rim?
Dok sam bio u sjemeništu, poglavari su rekli da bih trebao krenuti dalje. S biskupom Đurom Kolšom sam razgovarao o tome da idem na studij. Godine 1993. otišao sam u Rim, a vratio se 1997. godine.
Na što ste najviše bili usmjereni u svom radu obavljajući funkciju glavnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije?
To je širok spektar poslova. Brinuo sam se za pripremu sastanaka i organiziranje konferencija, za odnos između Crkve i države, odnos između Crkve i Rima te međunarodnu suradnju Europe i svijeta.
Što Vama u životu predstavlja lik pape Ivana Pavla II.?
Bio sam  član pratnje kada je papa Ivan Pavao II. treći put pohodio Hrvatsku. To je čovjek koji je utvrđivao ono što piše u Bibliji: „Učvrsti braću u vjeri.“ On je čovjek izvanrednih sposobnosti i vizija, pokušavao je  pronaći način kako približiti Krista našoj Crkvi.
Kako ste se osjećali kada ste primili vijest o imenovanju novoosnovane Bjelovarsko-križevačke biskupije? Radilo se ipak o odluci samog pape Benedikta XVI.
S biskupima sam bio dugo godina pa sam znao što znači biti biskup. Bio sam počašćen, ali i preplašen, jer sam bio svjestan tog posla prema kojem treba osjećati obvezu. To je dug proces u kojem sudjeluje mnogo ljudi. Kada se odluči imenovati nekog biskupom, znači da se ima povjerenja u tu osobu.
Kako glasi Vaše biskupsko geslo?
Moje biskupsko geslo glasi: "Ljubiti Boga i bližnjega" (Amare Deum et proximum).

Predstavite nam Vašu biskupiju, točnije, koliko ima župa, dekanata i svećenika.
Biskupija ima 58 župa organiziranih u sedam dekanata. Ima ukupno 60 svećenika zajedno s umirovljenim svećenicima te svećenicima koji su u inozemstvu. Biskupija ima ukupno 180 000 vjernika zajedno s pravoslavcima i protestantima.
Jeste li dosad posjetili neke župe iz Vaše biskupije i susreli se sa svećenicima?
Već sam u prvoj godini pohodio župe i susretao se sa svećenicima. Jedanput na mjesec se susrećem sa svećenicima, a u mnoge župe  dolazim i više puta. Moj je cilj stalno biti u kontaktu sa svećenicima.
Razlikuje li se Vaš rodni kraj i kraj u kojem trenutno djelujete kao biskup?
Ovisi kako čovjek gleda. Ima malih razlika, ali sve je to sličan kraj. Biskupija se sastoji od dviju cjelina: Križevaca gdje se govori kajkavskim narječjem i Bjelovara gdje se govori većinom štokavski.
Imate li uz svoje svakodnevne obaveze dovoljno slobodnog vremena?
Nažalost, ne mogu se sjetiti kada nisam imao što raditi. Svaki čovjek, pa tako i biskup, mora naći vremena da se posveti sebi, treba odmora  jer inače ne bi mogao fizički izdržati.
Imate li kakav hobi?
Ribolov mi je zanimljiv hobi, no nemam baš vremena za ribolov.
Koje ste države dosad posjetili?
Prošao sam gotovo cijelu Europu, uključujući Tursku. Posjetio sam SAD, Izrael te Jordan.
Koja Vam se najviše svidjela? Zašto?
Svaka ima svojih ljepota. Na mene je snažan dojam ostavio Izrael (Sveta zemlja), pustinja u kojoj se molio Isus i njegov grob. U Francuskoj mi se svidjela pokrajina Provansa. Volio bih se vratiti u neke zemlje.
Govorite li još koji jezik osim hrvatskog?
Govorim talijanski i njemački, a služim se engleskim, francuskim i latinskim jezikom.
Tko Vam je uzor?
Imao sam mnogo ljudi s kojima sam bio prisan. Primjerice, djed Gabrijel, moj otac, uzor svećeništva Stjepan Golubić (tadašnji svećenik u Jalžabetu), moj profesor povijesti, kardinal Kuharić i naravno, papa Ivan Pavao II.
Koliko često navraćate u svoje rodno mjesto?
Navratim kad stignem. Ponekad svaka dva tjedna, a ponekad svaki mjesec. Posjetim brata i njegovu obitelj. Drago mi je kad dođem. Svoje djetinjstvo ne bih mijenjao nikad ni s kim drugim.
Na kraju, koju biste poruku uputili vjernicima diljem cijele Hrvatske?
Na početku smo 2012. godine. Svima želim sretne blagdane i blagoslovljenu Novu godinu. Krist nas je došao spasiti i On je u službi čovjeka.

 

Elizabeta Jurašković, 8. a

 

Razgovor s književnikom Titom Bilopavlovićem

                     «Poručio bih djeci da više čitaju»

Književnik Tito Bilopavlović posjetio je u četvrtak, 29. ožujka učenike OŠ «Petar Zrinski» Jalžabet. Učenici su istinski uživali u druženju s poznatim književnikom koji ih je nasmijao i predstavio im svoja djela. Tom prigodom odlučile smo mu postaviti nekoliko pitanja.

Jeste li zaista već kao dijete sanjali da ćete biti književnik

    Da, sanjao sam. Također sam želio biti tapetar. To zanimanje mi se jako sviđalo.

S koliko ste godina počeli pisati?

    S pisanjem sam započeo nakon što sam naučio pisati abecedu.

Kako se zvala Vaša prva knjiga?

    Moja prva knjiga zvala se «Pijesku već oplakanom». To je zbirka
    pjesama.

 Pisali ste poeziju i prozu, u čemu ste se više "pronašli", u pisanju poezije ili proze?
    

    Nisam se ni u jednoj pronašao više jer ih volim podjednako. Poezija i proza jednako su važne.

Otkud crpite motivaciju za pisanje?

    Motivaciju za pisanje crpim iz svakodnevnog života.

Koliko Vam vremena treba da napišete jednu knjigu?
    

    Ovisi o tome koliko je knjiga dugačka.

Koju knjigu ste pisali najduže?

    Vremenski najduže sam pisao knjigu koja se zove «Sudbina u ruci».    

   To je knjiga koja govori o starim zanatima koji su danas zaboravljeni i više ne postoje.

Čime se još bavite, osim pisanjem?
    

    Osim pisanjem, bavim se i uzgojem bilja te sudjelujem u odgoju unučadi.

Koja knjiga Vam je najdraža?

    Najdraža knjiga mi je «Paunaš».

Za kraj, što biste poručili mladim čitateljima?
   

    Poručio bih da puno više čitaju i da razmišljaju kada čitaju, kako bi
    kasnije znali što su zapravo pročitali.

 

Helena Borščak, Lana Holi – 6. b

 

  

 

 

 

preskoči na navigaciju